Riječ standardi u mnogima od nas vjerojatno izaziva odbojnost i asocira nas na neka ograničenja. Čini mi se da je i to razlog zašto malo kaskamo na tom području. Pogotovo mi arhitekti ne volimo da nas se sputava u kreativnosti pa svaku pomisao na neka ograničenja apriori odbacujemo. No jesu li standardi o kojima pričamo stvarno ograničenja ili nešto ipak drugo?

Standardi u svakodnevnom životu

Zamislite vožnju ulicama velegrada a da ne postoje standardi po kojima se vozi – prometna pravila. Da svaki sudionik u prometu ima neko svoje viđenje pravila vožnje. Ili da se npr. jedan grad dogovori za jedna pravila da drugi za druga. Pa kada dođete iz Zagreba u Split odjednom svi voze drugom stranom ceste , crveno im znaci što nama zeleno, i auti imaju prednost nad pješacima…
Ili…Zamislite sa postavite dečke iz 8.a koji nikada nisu vidjeli nogomet na sred livade i kažete im da igraju nogomet. Snašli bi se oni. Izmislili neka pravila. Ali bi htjeli možda odigrati tekmu i sa onima iz 8.b. Ali oni su možda izmislili neka druga pravila. Pa i ako se nekako slučajno usklade onda moraju igrati protiv druge škole. A ovi pak imaju nešto svoje. Kako bi ta utakmica izgledala? Kad bi jedni zbrajali tko je zabio više golova, drugi tko je pretrčao više kilometara a treći tko ima ljepši dres. Kako bi odlučili tko je pobjednik?
Teško je zamisliti mnoge stvari iz svakodnevnog života da funkcioniraju bez standarda. Samo nam je za neka stvari to normalno jer je tako oduvijek a za neke nije jer je to nešto novo ili nismo niti svjesni da neka pravila uopće postoje. I kako onda doći do pozitivnog rezultata ako svatko odluči igrati onako kako je njemu najlakše ili najjednostavnije?

Povratak na BIM

I upravo nam se to dešava na našim projektima. Svatko provodi BIM onako kako ga je on shvatio i kako njemu odgovara. Što je super ako se nalazi na praznom autoputu tj. radi BIM sebe radi. Ali ako se nalazi u centru velegrada tj. ako moramo svi zajedno doći do cilja sigurno i brzo, onda se ipak moramo dogovoriti kako ćemo svi zajedno sudjelovati u prometu.
Ako standarde shvatimo kao ograničenje koje nam netko nameće onda ćemo to teško prihvatiti. Međutim dobri standardi nisu tu zato da nam se nametne nešto što nama ne odgovara nego da nas se uputi na način rada koji je prilagođen našem načinu rada. Koji je neko promislio, isprobao i uvidio da je takav način rada efikasniji od onoga kako smo do sada radili. Oni nam pomažu da ne moramo mi to sve isprobavati i učiti na svojim greškama nego da preskočimo taj mukotrpan postupak i naslonimo se na nešto isprobano, uigrano…

Doneseni standardi vs primjena standarda

Ono što mnoge odbija od ideje standarda je viđenje standarda kao hrpu papira sa pravilima koje treba proučiti pa onda i primijeniti – što može biti mukotrpan posao. Ako npr. zamislimo da na papirima dobijemo npr. grafičke standarde koje treba primijeniti na konkretnom projektu od nule to i nije neka pomoć. Isto kao da svaki vozač dobije knjigu s uputama kako voziti po gradu ali da u gradu nema niti ulica, niti prometnih znakova niti semafora.
No ideja standardizacije nije da se standardi donesu nego da se i primjene. Da se označe ulice, postave znakovi, semafori, pa i da tu i tamo postoji neki prometni policajac. Onda je ipak nekako lakše sudjelovati u prometu.

Konkretna primjena BIM standarda

U BIM-u jedna od mogućih primjena je npr. predložak za neki od BIM programa. U predložak mogu biti ugrađeni svi standardi koje treba primijeniti – grafički standardi, izgled sastavnice, formati papira, standardi imenovanja dokumenata i listova za ispis, svi atributi koje treba popuniti, pripremljeni svi grafički prikazi, pripremljeni BIM elementi u odgovarajućim LOD-jevima… itd. Na taj način se standardi automatski „primjenjuju“ bez da mi išta moramo raditi oko toga. To je stvar koja jako olakšava i ubrzava i usvajanje sistema rada a i unapređuje suradnju i pojednostavljuje prelazak sa projekta na projekt.
No izrada takvog predloška je zahtijevan posao u koji će se rijetko tko upustiti ukoliko to radi za jednokatnu upotrebu. Međutim ako se to može, a moglo bi kada bi sve bilo napravljeno prema važećim standardima, upotrijebiti nebrojeno puta onda se isplati uložiti sredstva i vrijeme u izradu takvog predloška – jer će koristiti svima. Trud će se uložiti jednom, i to mogu napraviti oni koji će se malo više udubiti u tu problematiku, a plodove mogu ubirati svi – bez da dublje poznaju standarde.

Definitivno mislim da standardizacija, ukoliko se baš ne pretjera, nije ograničenje nego nam ipak pruža slobodu da se posvetimo stvarima koje su specifične za naš projekt i koje će stvarno napraviti razliku između dobrog i boljeg projekta. Da vrijeme trošimo na stvari koje doprinose kvaliteti projektnog rješenja a ne na usuglašavanje oko stvari koje na kraju na objektu nisu niti vidljive.

Author: Vedran Orešić

Izvor: B4m