BIM je već duže vrijeme tema koja ja aktualna i kod nas i pretpostavljam da većina kolega na neki način ima bar neki odnos prema tome. U najmanju ruku je velika većina svjesna da to nije samo prolazna moda nego way to go ukoliko želimo biti relevantni na tržištu, barem kada se govori o iole ozbiljnijim projektima. No ono što prevladava ipak je niska razina korištenja BIM-a. U velikoj većini to se i dalje svede na izradu 2D projektne dokumentacije. Do toga neki uredi dolaze koristeći samo osnovne a drugi napredne metode korištenja alata ali rezultat je uglavnom uvijek isti – 2D nacrt.

Zašto je to tako?

Jedan od glavnih razloga, ja bih rekao, je da je to još uvijek jedini način prenošenja informacija koji svi razumijemo. Desetljećima, da ne kažem stoljećima, informacija u našoj branši se prenosi na jedan te isti način. Način koji je svima poznat – putem 2D nacrta. Svi ga znaju napraviti i svi ga znaju interpretirati. Zato što, od kad svi mi radimo, imamo standarde koji nam govore kako koristiti takve nacrte. Kako se crta ono što je u pogledu, kako ono što je presječeno, što je debelo što tanko, koja šrafura znači što, kako se kotiraju nacrti, kako se opisuju itd. Bez tih standarda ne bi mogli koristiti niti 2D nacrte. Samo ovo više nije nepoznanica nego nešto sasvim normalno pa to više i ne propitkujemo, ne čudimo im se i svi ih sa lakoćom koristimo. Sigurni smo da ako po tim standardima zapišemo informacije koje želimo prenijeti drugoj strani da će druga strana lagano iščitati te informacije.

Izazovi BIM-a

Ukoliko želimo koristiti BIM nailazimo na više izazova. Prvi od njih je svakako savladavanje novih alata. Što i ne bi trebao biti preveliki problem. Nakon toga dolazi izazov savladavanja novog koncepta rada. E to je već malo veći izazov, rekao bih, i nisam siguran da je većina onih koji su kao u BIM-u to već primijenila ali tu smo negdje da to pokušamo usvojiti svi zajedno.
Ali jedan od svakako najvećih izazova je kako prenijeti informaciju a da bude svima jasna.

Sigurno je sigurno

Naravno načini postoje ali nisu tu već desetljećima da bi se svi na njih navikli. Danas većini kolega ipak nije jasno kako napraviti da sve ono što “ubace” u BIM model bude jasno čitljivo nekome tko će taj model koristiti. Ovdje ne mislim samo na projektante nego na sve sudionike na projektu. Mi bi svi htjeli da ono što predamo bude adekvatno za sve sudionike na projektu i da nema previše nepoznanica niti dodatnih pitanja. A da li smo sigurni da ako pošaljemo naš model da će to tako i biti? Nismo. Jedino smo sigurni da će svima biti sve jasno ako model opet pojednostavnimo na 2D nacrte i to pošaljemo. Pa se to onda u velikoj većini slučajeva tako i radi.
I tu se onda gubi ono zbog čega BIM radimo. Gube se sve one informacije koje se ne mogu smjestiti na 2D nacrte i opise. A gubi se i mogućnost da se informacije koje već postoje koriste za neke napredne analize, efikasniju kolaboraciju, donošenje pametnijih odluka…. Gubi se „I“ u BIM-u.

Svrha BIM standarda

Rješenje ove situacije je da standardiziramo prijenos informacija. Na način da svi znamo kako se to radi, da svi to radimo na isti ili barem sličan način tako da i oni svi koji takve informacije dobiju mogu jednoznačno iščitati te informacije i koristiti ih na adekvatan način. Tome služe BIM standardi. Da ono što mi napravimo ima smisla za sve druge, a i da mi možemo iskoristiti ono što svi drugi sudionici projekta naprave.
O čitanju 2D nacrta više nitko ne razmišlja jer je sve dovoljno lagano i jasno. Takav, lagan i svima jasan, način komunikacije nam treba i sa BIM modelima ako želimo BIM zaživi u većoj mjeri. A za to nam trebaju lako upotrebljivi BIM standardi.

Author: Vedran Orešić

Izvor: B4m